Knjiga imena

Bio sam pred velebnim spomenikom podignutom poginulim braniteljima. Imena poginuli branitelja su tako upisana da je moguće okolo pločice na kojoj se nalazi ime zabadati crvenu ružu. Ruže su umjetno izrađene. Sve su iste i uzimaju se na vratima aleje koja vodi prema spomeniku.

Prolazim alejom s malenom ružicom u ruci nosim je za poginulog prijatelja. Dolazim do spomenika i do pločica s imenima. Stojim šutke i tražim ime poginulog prijatelja. Primjećujem kako je puno i puno branitelja, do kojih nitko ne dolazi, čija su imena samo oznaka na pločici.

Stao sam i molio se, upravo sada još svesrdnije za njih čija imena nemaju ni jedne ruže. Pitam se o Bože kako su ih ljudi mogli zaboraviti i ostaviti. Moja molitvica im je bila mir i pokoj vječni.

I tada rekoh ljudi mogu zaboraviti a Bog ne zaboravlja nikoga. On svakoga ohrabruje, poručuje: vaša imena su zapisana u „Janjetovoj – knjizi“ u nebu (Otk 20,12). Zapisana su naša imena ne kao prazna utjeha, nego kao stvarni spomenik od Boga sagrađen u čast čovjeku. A ti u svakom danu svojega zemaljskog hoda, putujući alejama života uberi ružu, pošalji je Bogu u svojoj molitvi, neka je dobri Bog zatakne za tvoje ime zapisano u spomeničnoj knjizi vječnosti.